O bečkoj šnicli i hrvatskom prilogu

ponedjeljak , 20.04.2015.

Mislila sam za današnji blog kopipejstati jednu svoju priču, al neću, baš mi se piše moj brainstorming.
Vozeći danas s posla, u jednom sam trenutku brojala pješačke prijelaze od pulskog jumbo kružnog toka do stana u kojem živim. Nisam baš sigurna koji je točan broj, bila sam preumorna za memoriranje, al više ih je od 30. Neki od njih misteriozno su postavljeni u zavojima, a mnogo njih izgleda kao hamok (mreža za spavanje) zavezan između poprilično pretilih debala stabala koji, bit će, rade sjenu, eto lijepo i uredno izgledaju, al ne vidiš pješaka od njih da si bog!
Kakve to veze ima s bečkom šniclom? E pa ima! Konkretnije, s hrvatskim prilogom. Nešto što nema logike, al ima savršenu formu.
Danas sam srela djevojku koja u životu nije vidjela ni pojela bečku šniclu. Uistinu. Ne zato jer neće, već zato jer joj obiteljska anamneza nije nešto o čemu bi netko razmišljao ni promišljao. Geni su nekad takva prokletinja, a možda čovjek i sam postaje ono u što previše gleda. Ne treba govoriti da, vezano uz nju (i takve), mnogo toga nije moglo nit teško da će ikad biti u funkciji. Mlatarajmo mi šarenim zastavama, grudajmo se poveljama i deklaracijama, ljudska prava nešto su što je ukoričeno samo utoliko što u praksi treba biti spaljeno, jer i dalje nas "pali" vladavina jačeg. Makar malo, i makar podsvjesno. A i voli čovjek da je nad nekim jači, makar nije riječ o njegovoj snazi il veličini, već o nečijoj slabosti, pa nad njom likuje.
Nego, djevojka nije znala što je bečka šnicla, nije znala što da radi s njom, i na kraju je nije ni htjela pojesti. Ne ulazim u to zašto.
Istom danas, iz prelijepog celofana načičkanog propupalim proljetnim socijalnodržavnim namjerama (kako to i priliči socijalnoj državi koja šepa nadesno, kida nalijevo, i alaltivera pljuje kad vidi crnu mačku) i s mašnom handmade urešenom svim titulama na koje većina tituliranih primjenjuje autoerotske radnje, odmatam prekrasnu vijest - previše je gladne djece po hrvatskim školama, avaj, avaj!
I gle - ono malo prokleto čudo u meni već vidi rješenje - pa pošaljite ih na pješačke prijelaze iliti zebre iliti one bijele (paralelne) pruge na kolniku, ee, one u zavojima, il one koje izviru između pseudobaobaba - prosječan šofer neće ih vidjeti, dijete manje, para više, vuk sit, ovce na broju, fali koje janje al janjetina nam je ionako kakti neki brend, ne?

Oj bečka šniclo, nečiji nedosanjani snu, monstrumu što si mi izmamio suzu, nikad ti taj talent ne bih pripisala, nikad!
Oj hrvatski prilože, javnozdravstveni problemu zapravo, nema gdje te nema, a bolje bi bilo da te uopće nema, il ima, al daleko brate!
Lijepa naša domovino, oj junačka zemljo mila, mala zemljo za veliki odmor, puna života, prekrasnih slogana i kvalitetnog celofana, volim te, falila si mi dok sam ono gastarbajtarila, joj mladosti, joj ludosti!

Oznake: brainstorming